biskup_ratko.jpgSedmorica učenika. Sveti Ivan evanđelist dodaje i 21. poglavlje svomu Evanđelju, koje je sasvim uredno i smisleno zaključeno s 20. poglavljem.

biskup_ratko.jpgSedmorica učenika. Sveti Ivan evanđelist dodaje i 21. poglavlje svomu Evanđelju, koje je sasvim uredno i smisleno zaključeno s 20. poglavljem. Onako kako opisuje stanje na obali i na jezeru Genezareta, sveti je pisac očito dobar poznavatelj i galilejske vode i ribe, i dana i noći. Našla su se sedmorica Isusovih apostola zajedno: Petar, Toma, Natanael, Jakov i Ivan, i „još druga dva njegova učenika“, neimenovana. Petar je i u popisu na prvom mjestu, a kao vođa družine poziva druge da pođu loviti ribu. Ima nekih riba koje se love samo noću, jer i one se bude i plivaju samo po noći tražeći hranu, a po danu spavaju, ako ih ribar ne ulovi i ne pristavi na žeravicu. Očito je bila maglena noć dok učenici nisu mogli prepoznati čovjeka koji im se približavao na obali. Čak i kada je počelo svanjivati, „nisu znali da je to Isus“. Nitko od njih Sedmorice Gospodina nije očekivao. Oni su se bili već vratili svomu svakodnevnom poslu. Do tada im se Isus očitovao dva puta. Nisu mogli naručiti njegovo ukazanje u određeni dan ili sat. Dok su se skanjivali izaći iz lađe bez ijedne ulovljene ribe, začuju s obale glas: „Dječice, imate li što za prismok?“ Evo kruha, ali nema ribe da doručkujemo. Podigoše glave, ali ga još ne prepoznaše. Odgovoriše mu u jedan glas: „Nemamo“. Nato ih on uputi da bace mrežu s desne strane lađe, i naći će. Oni učiniše tako i više ne mogoše izvući mreže od mnoštva riba: 153 one prave zdrave, ne računajući one što su za otpada. Ivan, čovjek oštra oka i sluha, a osobito srca, kojim je Učitelja ljubio, a Učitelj učenika još više, prepozna Isusa i reče Petru: „Gospodin je!“ Petar odmah pripaše ribarsku haljinu i pođe u susret Isusu, jer ne mogaše k njemu onako samo s pojasom oko bedara. Prvi.

Susret s uskrslom Osobom. Evanđelist opisuje događaj sasvim spontano i stvarno. Čak ne upotrebljava izraz da im se Isus „ukazao“. Da su oni imali neko „viđenje“. Ne. Oni su prišli k njemu kao ono u Lukinu 5. poglavlju za njegova smrtnoga života kada je prikazan sličan slučaj čudesna ribolova. Ovdje je susret s Osobom, živom Osobom odvojenom od ostale sedmorice učenika. Nema govora o nekakvu ljudskom prividu, pričinjanju, o sablasnu duhu, o mogućoj ljudskoj halucinaciji. Pravi i živi Isus kao i svaki put kroz sve tri prošle godine. Eto toliko pravi i istiniti Isus da ga nitko ne upita: „Tko si ti?“ Svi su bili stopostotno uvjereni da je to On, uskrsli Krist! Nije dakle samo „prazan grob“ na Kalvariji dokaz da nema Isusa u grobu, pa se zaključuje da je uskrsnuo, nego je glavni dokaz uskrsnuća susret učenika sa živim uskrslim Učiteljem. Vere, realiter et substantialiter = Istinit, stvaran i bitno i osobno isti! S obzirom na susret Sedmorice s Isusom, od njih Dvanaest, dakle nadpolovična većina, i to nešto kaže! Neka se i to naglasi, da se ne bi mislilo da jedan ima svoju maštu, unutarnji govor i privid. „Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu“ (Iv 21,13). Ne kaže se da je i Isus jeo, nego samo da je dijelio kruh i ribu svojim učenicima. Evanđelje želi još jednom istaknuti da Isus ima tijelo probodeno (20,27), ali proslavljeno; s teškim ranama, ali posve preobraženima. Uskrsnuće je bitna novost, ali istovjetnost osobe ostaje.

Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima želim osobit blagoslov od uskrsloga Gospodina!

Ratko, biskup