Godine 54. poslije Krista apostol Pavao šalje Poslanicu kršćanima u Galaciju, u kojoj čitamo: „A kada dođe punina vrmena, odasla Bog Sina svoga: od Žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba!’“ (Gal 4,4-6). Što je to punina vrmena? – To je ono doba u kojem je čovječanstvo ili barem skupina osoba tako dozrela, da primi Boga onako kako to Bog želi. Tj. barem neke osobe koje su tako nesebične i vjerne da prime Sina Božjega u povijesti rođena od Žene, kako se on predstavlja: U jaslama – u jaslama! U patnji – u patnji!
Marija: Nazaretska djevica, „puna milosti“, koju sam Bog priprema za doček svoga Sina. Ona prihvaća suradnju s milošću. Otvorena Božjemu zovu i provjeri. Svojim pristankom odgovara anđelu Gabrielu: Neka se ispuni Božja sveta volja, i u miru i u križu! Po takvoj osobi vrijeme poprima svoju „puninu“!   
Josip: Bog Josipa ne priprema za zemaljskog oca svomu Sinu nego za skrbnika, koji preuzima svu očinsku brigu za Dijete do punoljetnosti. On prihvaća i djevičanski odnos prema Mariji, koja ne pozna muža, doduše zaručena za njega, ali se istodobno Bogu obećala da će po Božjem nadahnuću živjeti puninom djevičanske čistoće. Josip poštuje to obećanje i zato se iznenađuje kada se nađe da je „trudna“, ne znajući da je po Duhu Božjemu, pa je kani potajice otpustiti. Anđeo sve tako uređuje da Josip može samo zahvaljivati Bogu kako je ušao u Svetu Obitelj.      
Zaharija: starozavjetni svećenik moli od Boga da sa zakonitom suprugom ima dijete, ali zna da nema pravo na to, osim ako Bog dadne milost. I Bog dao. Uslišana mu molitva. On jest bio malo pokleknuo u vjeri jer je želio veću sigurnost, čudo, ali zato podnosi devetmjesečnu kaznu stroge šutnje. I njegov odnos prema Bogu jest prihvaćanje volje Božje. Sve izražava u veličanstvenu hvalospjevu „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov“ (Lk 1,67).
Elizabeta: Vjerna mužu Zahariji, još vjernija Bogu opslužujući Njegove zapovijedi u pravednosti i besprijekornosti. I sama puna „Duha Svetoga“ pozdravlja Mariju, Majku Isusovu, i izriče joj naslov „Bogorodice“: Otkuda mi da „Majka Gospodina“ mojega dođe k meni? (Lk 1,43). Zaharija i Elizabeta odgajaju sina Ivana koji se stavlja u službu Mesije pokazujući ga narodu. Eto punine vremena!
Starac Šimun: U Hramu očekuje i dočekuje Mesiju i, ugledavši ga, izjavljuje da sada može mirno otići s ovoga svijeta jer su oči njegove vidjele spasenje Božje (Lk 2,30). Ispunjen život. 
Ana proročica: Evanđelist ne zapisuje nijedne njezine riječi, ali je prikazuje kao moliteljicu, isposnicu, punu nade u Božje proviđenje. Ne napušta Hrama. Zato ima sreću zagrliti maloga Isusa i o njemu pripovijedati svima (Lk 2,37-38).
Mnoštvo pastira: Anđeo javlja i običnim pastirima radosnu vijest da im se rodio Spasitelj. Oni razdragani trče pokloniti mu se. I pozdraviti Mariju i Josipa (Lk 2,8-20). Priznaju Spasitelja u jaslama!  
Mudraci s Istoka: Oni nemaju Svetoga Pisma, nego čitaju Božju Knjigu prirode, proučavaju zvijezde. Očekuju pojavu Boga na zemlji. Prate „zvijezdu Njegovu“ (Mt 2,2) i dolaze do Betlehema da se poklone i dare mu podare. Spremni su prijeći stotine kilometara, podnijeti ljute nevolje samo da slijede Njegovu zvijezdu i budu obasjani njezinom svjetlošću.  
Dosta je ova skupina iskrenih i mudrih osoba da dadnu smisao vremenu u kojem su spremne Boga primiti u svoj život kako to Bog hoće. To je punina vremena: u Nazaretu, u Betlehemu, u Jeruzalemu, u Ain Karimu, na Istoku! 
I mi smo u toj „punini vremena“ ako smo kao ove biblijske jednostavne osobe otvoreni Božiću koji postaje jednim od nas, nama u svemu čovještvu jednak, osim u griješenju. Zato nam i može pomoći darom patnje i uskrsnuća. Put je spasenja nesebičnost. Božić znači bližnji moj!
Početkom Došašća, 2017.                                                                 +Ratko Perić, biskup