biskup_hranic.jpgÐakovačko-osječki pomoćni biskup Ðuro Hranić predvodio je u četvrtak 17. srpnja u Hrvatskom katoličkom centru Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta Blacktown misno slavlje za mlade iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Srbije, Crne Gore i Makedonije.
Biskup Hranić u propovijedi je nastavio misao o djelovanju Duha Svetoga u Crkvi. Podsjetio je kako je Trojedini Bog izvor svih darova, a smisao i svrha svih darova je da su na korist i izgradnju zajednice, a Gospodar i upravitelj darova je Duh Sveti. Svaka, pa i naravna sposobnost koju je Bog dao čovjeku, podloga je za karizmu i može postati karizmom, a kada čovjek stavi karizmu u službu zajednice on njome više ne raspolaže, nego Duh Isusa Krista, ako mu je čovjek poslušan, osluškuje njegov glas, a ne slijedi svoje misli i želje. Karizme dolaze od Duha Svetoga i mogu se osloboditi samo obnovom u Duhu, tj. obraćenjem; čovjek njima ne raspolaže, nego ih upotrebljava tako da ih neprestano predaje, vraća, stavlja na raspolaganje Isusu Kristu i njegovu tijelu, tj. Crkvi; te naposljetku karizme koje su bile dane prvoj Crkvi, bile su joj dane u njezinim određenim potrebama, istaknuo je biskup Hranić. Govoreći o važnosti karizme, biskup je rekao kako je ispravnije pitanje, ne toliko koju bih karizmu želio imati, nego koja je karizma Crkvi potrebna, kojoj bih ja mogao služiti Crkvi i pridonijeti njezinoj izgradnji. Karizme imaju po svojoj naravi obnoviteljski dinamizam, stvaraju nove prilike i podižu nove ljude u Crkvi. Ipak unutar toga nepredvidivoga i obnoviteljskoga dinamizma postoje neke zakonitosti, rekao je biskup Hranić te se kratko osvrnuo na njih kroz pet točaka. Tako je naglasio kako se obnova može dogoditi samo unutar Crkve. Potom, obnova se događa samo u skladu s onim što je Duh Sveti do sada izveo u Crkvi i što je Crkvi već dao. To znači da se obnova događa samo u kontinuitetu s tradicijom. Kidati veze s poviješću i povijesnim nasljeđem u Crkvi znači lomiti vezu s Duhom Svetim, jer se on vezao s poviješću i povijesnim razvojem, podsjetio je biskup Hranić. Nadalje je istaknuo kako obnova kroz koju Duh Sveti vodi Crkvu ima svoju nutarnju zakonitost i svoje stupnjeve, prema kojima obnova uvijek nužno uključuje zaokret, promjenu, obrat, obraćenje; potom obnova se događa u manjem krugu unutar veće zajednice. Treći je stupanj obnova mjesne Crkve, biskupije. Sljedeći stupanj je promjena regije, naroda koju omogućuje promjena mnogih Duhom vođenih pojedinaca i zajednica, i naposljetku posljednji stupanj je obnova čitave Crkve.
Biskup Hranić također je podsjetio kako obnova uvijek odgovara potrebama i željama službene Crkve, no za njih je odgovoran svatko tko se osjeti potaknut Duhom Svetim, bez obzira koje mjesto i službu u Crkvi imao. Od njega se traži da svjesno prihvati Crkvu sa svim njezinim oblicima i strukturama, onakvu kakva ona jest s ljudima u njoj onakvima kakvi oni jesu. Zatim se traži njegova spremnost da trpi, da bude neprihvaćen, da čeka i djeluje onoliko koliko može da bude strpljiv jer vremena su u Božjoj ruci i on ne može zakasniti. Na kraju je biskup Hranić istaknuo kako se obnovu Crkve ne priprema samo molitvom, žrtvom i vlastitim obraćenjem, nego u nju treba i vjerovati, vjerovati da je moguća, da Duh Sveti može izvesti i nevjerojatne obrate. Obnovu treba zapažati tamo gdje se ona događa, gdje se svijest već mijenja. A to se vidi samo vjerom i vidi se iznutra a ne izvana, zaključio je biskup Hranić. (kta/ika)

biskup_hranic.jpgÐakovačko-osječki pomoćni biskup Ðuro Hranić predvodio je u četvrtak 17. srpnja u Hrvatskom katoličkom centru Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta Blacktown misno slavlje za mlade iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Srbije, Crne Gore i Makedonije.
Biskup Hranić u propovijedi je nastavio misao o djelovanju Duha Svetoga u Crkvi. Podsjetio je kako je Trojedini Bog izvor svih darova, a smisao i svrha svih darova je da su na korist i izgradnju zajednice, a Gospodar i upravitelj darova je Duh Sveti. Svaka, pa i naravna sposobnost koju je Bog dao čovjeku, podloga je za karizmu i može postati karizmom, a kada čovjek stavi karizmu u službu zajednice on njome više ne raspolaže, nego Duh Isusa Krista, ako mu je čovjek poslušan, osluškuje njegov glas, a ne slijedi svoje misli i želje. Karizme dolaze od Duha Svetoga i mogu se osloboditi samo obnovom u Duhu, tj. obraćenjem; čovjek njima ne raspolaže, nego ih upotrebljava tako da ih neprestano predaje, vraća, stavlja na raspolaganje Isusu Kristu i njegovu tijelu, tj. Crkvi; te naposljetku karizme koje su bile dane prvoj Crkvi, bile su joj dane u njezinim određenim potrebama, istaknuo je biskup Hranić. Govoreći o važnosti karizme, biskup je rekao kako je ispravnije pitanje, ne toliko koju bih karizmu želio imati, nego koja je karizma Crkvi potrebna, kojoj bih ja mogao služiti Crkvi i pridonijeti njezinoj izgradnji. Karizme imaju po svojoj naravi obnoviteljski dinamizam, stvaraju nove prilike i podižu nove ljude u Crkvi. Ipak unutar toga nepredvidivoga i obnoviteljskoga dinamizma postoje neke zakonitosti, rekao je biskup Hranić te se kratko osvrnuo na njih kroz pet točaka. Tako je naglasio kako se obnova može dogoditi samo unutar Crkve. Potom, obnova se događa samo u skladu s onim što je Duh Sveti do sada izveo u Crkvi i što je Crkvi već dao. To znači da se obnova događa samo u kontinuitetu s tradicijom. Kidati veze s poviješću i povijesnim nasljeđem u Crkvi znači lomiti vezu s Duhom Svetim, jer se on vezao s poviješću i povijesnim razvojem, podsjetio je biskup Hranić. Nadalje je istaknuo kako obnova kroz koju Duh Sveti vodi Crkvu ima svoju nutarnju zakonitost i svoje stupnjeve, prema kojima obnova uvijek nužno uključuje zaokret, promjenu, obrat, obraćenje; potom obnova se događa u manjem krugu unutar veće zajednice. Treći je stupanj obnova mjesne Crkve, biskupije. Sljedeći stupanj je promjena regije, naroda koju omogućuje promjena mnogih Duhom vođenih pojedinaca i zajednica, i naposljetku posljednji stupanj je obnova čitave Crkve.
Biskup Hranić također je podsjetio kako obnova uvijek odgovara potrebama i željama službene Crkve, no za njih je odgovoran svatko tko se osjeti potaknut Duhom Svetim, bez obzira koje mjesto i službu u Crkvi imao. Od njega se traži da svjesno prihvati Crkvu sa svim njezinim oblicima i strukturama, onakvu kakva ona jest s ljudima u njoj onakvima kakvi oni jesu. Zatim se traži njegova spremnost da trpi, da bude neprihvaćen, da čeka i djeluje onoliko koliko može da bude strpljiv jer vremena su u Božjoj ruci i on ne može zakasniti. Na kraju je biskup Hranić istaknuo kako se obnovu Crkve ne priprema samo molitvom, žrtvom i vlastitim obraćenjem, nego u nju treba i vjerovati, vjerovati da je moguća, da Duh Sveti može izvesti i nevjerojatne obrate. Obnovu treba zapažati tamo gdje se ona događa, gdje se svijest već mijenja. A to se vidi samo vjerom i vidi se iznutra a ne izvana, zaključio je biskup Hranić. (kta/ika)