bezgresno_zacece_bdm.jpgZa ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi "bolji" kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi.

bezgresno_zacece_bdm.jpgZa ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi "bolji" kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi. A oni koji "sve znaju" obično ga "tumače" po svom (ne)znanju. I jedne i druge zbunjuje prije svega ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: "bezgrešno" i "začeće". Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, veličanstveni trenutak. Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajne suprotnosti. Ljudi nisu bezgrešni, naprotiv svi su grešni; "svaki je čovjek grešnik", kažemo s pravom, ali i tu je važno razlikovati. Jedno su osobni grijesi koje može učiniti svaki odrastao i psihički normalan čovjek, a drugo je – kako ckrveni nauk kaže – nasljedni, izvorni ili, najpoznatije rečeno, istočni grijeh s kojim se čovjek – po nauci Crkve – rađa. Čovjek nije za taj izvorni ili istočni grijeh osobno kriv, jer ovaj prvi grijeh "istječe" od prvog ljudskog para (od "Adama i Eve") i svaki ga novi čovjek u času svoga začeća nasljeđuje. Po crkvenom nauku taj se "istočni" grijeh uklanja, "briše" – krštenjem.

S tim malim uvodom i predznanjem možemo ukratko reći, što znače izrazi i ime blagdana "Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije". Znači crkveni nauk da na Mariju nije prešao, istočni (od glagola "isteći"), praroditeljski grijeh. Bog ju je od "istočnog grijeha" sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i članku vjere. Teologija nastavlja da Marija nije učinila ni osobnih grijeha. – Upravo zbog tog nadasve uzvišenog sadržaja ovog nauka o Mariji, uveden je u kalendar opće Crkve uz druge i ovaj marijanski blagdan "bez istočnoga grijeha začete Djevice i Bogorodice Marije".

Ovo se slavlje, kao uostalom i čitavo Marijino štovanje, u Crkvi polagano razvijalo. Najprije je Crkva u sukobu s krivovjercima bila pozvana točno odrediti istine vjere – da je utjelovljeni Božji Sin pravi Bog i pravi čovjek, da mu je, nadalje, božanstvom jednaka treća božanska osoba, Duh Sveti. A to je onda osvijetlilo i, 431. godine na efeškom saboru, potvrdilo činjenicu da je Marija, budući je rodila Bogočovjeka, prava Bogorodica.

Ljudi Crkve su promišljali i istraživali, u Svetom Pismu i Predaji, kakvim je ostalim "povlasticama" Bog obdario svoju Majku. U Lukinom se evanđelju (Lk 1,28) čuje pozdrav anđela Gabrijela Mariji riječima: "milosti puna". Budući da je to izjava samog neba, došlo se do uvjerenja da je Marija morala biti tako obdarena već od prvog časa svoga postojanja. Bila je, dakle, oslobođena svake ljage u istom trenutku kad je bila začeta ljubavlju svojih roditelja. Mnogima je takav nauk bio čudan, teško prihvatljiv, jer su mislili da bi Marija bila otkupljena prije nego je došao Otkupitelj. Korak dalje u tom promišljanju je pojašnjenje da je to Bog u Mariji izveo "zbog predviđene smrti svoga Sina". Tu misao ćemo čuti i u zbornoj molitvi svete mise: "Bože, ti si po zaslugama smrti svoga Sina unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha začeće Djevice Marije i tako pripravio dostojan stan svome Sinu. …"Kako se o svemu tome raspravljalo, tako se i u radosti Bogu zahvaljivalo u liturgijskim slavljima.

Od 15. st., kad je taj dan kao blagdan unesen i u Rimski kalendar, još se više širila vjerska istina Marijinog bezgrešnog začeća. Posve se učvrstila kad je papa Pio IX. godine 1854. tu istinu svečano proglasio dogmom. Imenom. "Ja sam Bezgrešno začeće" Marija se i sama predstavila, prilikom 16. ukazanja u Lourdesu, maloj Bernardici. Bilo je to četiri godine nakon proglašenja dogme, na dan 25.III., što je mjesnom župniku i biskupu uz sve ostalo bilo velikim poticajem da ozbiljno shvate sva lurdska zbivanja te da ukazanja proglase istinitim.