bezgresno_zacece_bdm.jpgOvu svetkovinu kršćani Istoka slave od 8. stoljeća kao Začeće sv. Ane, i to devet mjeseci pred Marijino rođenje. Kad je svetkovina prenesena među kršćane Zapada, postupno je počela dobivati novi sadržaj. Osjećaj vjere naroda Božjega doprinio je uvjerenju da je Bog Mariju od prvog trenutka življenja pod Aninim srcem izuzeo od izvorne ili sveopće ljudske grešnosti, jer je imala biti Majka Sina Božjega. Sv. Bernard od Clairvaux-a (1090-1153), veliki štovatelj Gospin, protivio se takvom uvjerenju jer nije mogao protumačiti, kako bi Marija bila otkupljena ako nije imala istočnog grijeha. Dilema je riješena dogmatskom definicijom Pija IX godine 1854: "Posebnom milošću i povlasticom svemogućeg Boga, zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, blažena Djevica Marija bila je izuzeta od svake ljage istočnog grijeha". Saborska reforma unijela je u liturgiju ove svetkovine nova čitanja i novu prefaciju koja izvrsno sažima otajstvo što ga slavimo.

II. vatikanski sabor uči o Marijinu bezgrješnom začeću:

„Nije čudo da je kod svetih Otaca nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grješne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna…"

Dogmu o Bezgrješnom Začeću proglasio je papa Pio IX. 8. prosinca 1854. Sto godina kasnije veliki marijanski papa Pio XII. izdaje encikliku Fulgens corona i proglašava godinu 1954. marijanskom. Uz ljubav prema Bezgrješnoj Djevici Papa je htio skupiti nove duhovne energije s kojima bi se suprotstavio zlima modernog vremena: ratu, klasnoj mržnji, materijalizmu, izopačenosti života. Marijanski ideal imao bi nas podsjetiti da je nemoguće pred očima zajedničke majke među sobom se mrziti a još manje ubijati, jer ona je Majka ljubavi. Papa Pio XII. za vrijeme svoga teškoga pontifikata u ratno i poratno doba stavljao je sve svoje pouzdanje u Blaženu Gospu. I nije bilo uzalud jer je njegov pontifikat doista jedno sjajno razdoblje crkvene povijesti kad su vjera i jedinstvo Crkve bili jači nego ikad prije i poslije.

Crkva i danas želi da nam Marija bude znak pouzdane nade i utjehe. Stoga najvažniji dokument II. vatikanskog sabora, dogmatska konstitucija Lumen gentium završava ovim riječima: „Međutim, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe."

bezgresno_zacece_bdm.jpgOvu svetkovinu kršćani Istoka slave od 8. stoljeća kao Začeće sv. Ane, i to devet mjeseci pred Marijino rođenje. Kad je svetkovina prenesena među kršćane Zapada, postupno je počela dobivati novi sadržaj. Osjećaj vjere naroda Božjega doprinio je uvjerenju da je Bog Mariju od prvog trenutka življenja pod Aninim srcem izuzeo od izvorne ili sveopće ljudske grešnosti, jer je imala biti Majka Sina Božjega. Sv. Bernard od Clairvaux-a (1090-1153), veliki štovatelj Gospin, protivio se takvom uvjerenju jer nije mogao protumačiti, kako bi Marija bila otkupljena ako nije imala istočnog grijeha. Dilema je riješena dogmatskom definicijom Pija IX godine 1854: "Posebnom milošću i povlasticom svemogućeg Boga, zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, blažena Djevica Marija bila je izuzeta od svake ljage istočnog grijeha". Saborska reforma unijela je u liturgiju ove svetkovine nova čitanja i novu prefaciju koja izvrsno sažima otajstvo što ga slavimo.

II. vatikanski sabor uči o Marijinu bezgrješnom začeću:

„Nije čudo da je kod svetih Otaca nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grješne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna…"

Dogmu o Bezgrješnom Začeću proglasio je papa Pio IX. 8. prosinca 1854. Sto godina kasnije veliki marijanski papa Pio XII. izdaje encikliku Fulgens corona i proglašava godinu 1954. marijanskom. Uz ljubav prema Bezgrješnoj Djevici Papa je htio skupiti nove duhovne energije s kojima bi se suprotstavio zlima modernog vremena: ratu, klasnoj mržnji, materijalizmu, izopačenosti života. Marijanski ideal imao bi nas podsjetiti da je nemoguće pred očima zajedničke majke među sobom se mrziti a još manje ubijati, jer ona je Majka ljubavi. Papa Pio XII. za vrijeme svoga teškoga pontifikata u ratno i poratno doba stavljao je sve svoje pouzdanje u Blaženu Gospu. I nije bilo uzalud jer je njegov pontifikat doista jedno sjajno razdoblje crkvene povijesti kad su vjera i jedinstvo Crkve bili jači nego ikad prije i poslije.

Crkva i danas želi da nam Marija bude znak pouzdane nade i utjehe. Stoga najvažniji dokument II. vatikanskog sabora, dogmatska konstitucija Lumen gentium završava ovim riječima: „Međutim, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe."