papa_i_betancourt.jpgAko nemaš vjere, nemaš nade niti snage – rekla je Ingrid Betancourt u intervjuu za španjolskoameriči program Radio Vatikana nakon Papine audijencije u Castel Gandolfu.
Govoreći o svome susretu sa Svetim Ocem, rekla je kako se ostvario njen san. Bila sam nestrpljiva zagrliti Papu i reći mu koliko je za mene značilo to što je on govorio o zatočenicima u Kolumbiji i što je spomenuo moje ime, dok sam bila zatočenica u prašumi, na jednoj mreži, u šatoru ili pod komarnikom. Čula sam njegov glas u trenutku ogromne osamljenosti i potištenosti, a spoznaja da on zna za mene razbudila je u meni osjećaj da sam ljudsko biće, učvrstilo uvjerenje: dobro, nisam paket, nisam roba: postojim. To je bilo nešto najljepše. Ali ja želim govoriti o svojim supatnicima u zatočeništvu. Neki slušaju ovaj program. U prašumi sam na kratkim valovima slušala Svjetski katolički radio. Mogao se slušati cijeli dan, a neke su mi se emisije uistinu sviđale. Bila bih sretna kad bi mogli znati koliko ih sve volim, koliko mislim na njih. Mogu biti sigurni, nećemo prestati raditi za njih, čitavom svijetu ćemo govoriti da to mora prestati, tražit ćemo od Revolucionarnih oružanih kolumbijskih snaga da ih oslobode. Željela bi ih poimence sve nabrojati… nosim ih u srcu i želim da budu jaki i hrabri te da u riječi Božjoj traže odgovor na sva pitanja, a neka znaju da Bog uvijek čini pravedne stvari, smislene, te da će ono što proživljavaju, zbog nekih njima nepoznatih razloga koji ni meni nisu bili poznati, donijeti veliki urod. Neka budu sigurni, stići će ih Božje milosrđe – rekla je Betancourt.
Na upit koliko joj je pomogla vjera u njezinom trpljenju, odgovorila je kako nema nade bez vjere, a bez nade nemaš snage. Bez snage ne možeš nastaviti borbu. Vjera je sve: ona životu daje smisao. Vjera u Isusa Krista je spoznaja da nam je On očitovao put kojim jednostavno moramo ići. Vjerovati da nas je u svojoj velikodušnosti, u svojoj milosti, zaštitio, te da zahvaljujući Njemu možemo stići do Boga – takvoj sam vjeri uvijek bila privržena kako bih mogla živjeti – istaknula je Betancourt.
Govoreći pak o susretu s Benediktom XVI. povjerila je kako je s Papom razgovarala o Blaženoj Djevici. Rekla sam mu da ne mogu shvatiti kako kod brojnih Isusovih sljedbenika nema mjesta za Blaženu Djevicu. Ja sam ju otkrila čitajući Sveto pismo i shvatila sam tko je ona bila. A kad sam mislila na Djevicu, mislila sam na Gvadalupsku Gospu. Njezinu sam blizinu uvijek osjećala. A znam da mi je i sada blizu, da nam pomaže i pomagat će svima onima koji su još zatočeni u Kolumbiji. Vidjet ćete, ona će ih osloboditi. Ona će učiniti to čudo – uvjereno je rekla Betancourt. A na upit što je naučila iz proživljenoga iskustva, rekla je da se isplati živjeti kako bi se pronašlo blago koje je Bog namijenio svim ljudskim bićima, da komuniciraju s njim i u njemu nalaze snagu za budućnost. Nada koja dolazi iz vjere daje nam snagu i vodi nas u zajedništvo s Bogom – zaključila je Betancourt. (kta/rv)

papa_i_betancourt.jpgAko nemaš vjere, nemaš nade niti snage – rekla je Ingrid Betancourt u intervjuu za španjolskoameriči program Radio Vatikana nakon Papine audijencije u Castel Gandolfu.
Govoreći o svome susretu sa Svetim Ocem, rekla je kako se ostvario njen san. Bila sam nestrpljiva zagrliti Papu i reći mu koliko je za mene značilo to što je on govorio o zatočenicima u Kolumbiji i što je spomenuo moje ime, dok sam bila zatočenica u prašumi, na jednoj mreži, u šatoru ili pod komarnikom. Čula sam njegov glas u trenutku ogromne osamljenosti i potištenosti, a spoznaja da on zna za mene razbudila je u meni osjećaj da sam ljudsko biće, učvrstilo uvjerenje: dobro, nisam paket, nisam roba: postojim. To je bilo nešto najljepše. Ali ja želim govoriti o svojim supatnicima u zatočeništvu. Neki slušaju ovaj program. U prašumi sam na kratkim valovima slušala Svjetski katolički radio. Mogao se slušati cijeli dan, a neke su mi se emisije uistinu sviđale. Bila bih sretna kad bi mogli znati koliko ih sve volim, koliko mislim na njih. Mogu biti sigurni, nećemo prestati raditi za njih, čitavom svijetu ćemo govoriti da to mora prestati, tražit ćemo od Revolucionarnih oružanih kolumbijskih snaga da ih oslobode. Željela bi ih poimence sve nabrojati… nosim ih u srcu i želim da budu jaki i hrabri te da u riječi Božjoj traže odgovor na sva pitanja, a neka znaju da Bog uvijek čini pravedne stvari, smislene, te da će ono što proživljavaju, zbog nekih njima nepoznatih razloga koji ni meni nisu bili poznati, donijeti veliki urod. Neka budu sigurni, stići će ih Božje milosrđe – rekla je Betancourt.
Na upit koliko joj je pomogla vjera u njezinom trpljenju, odgovorila je kako nema nade bez vjere, a bez nade nemaš snage. Bez snage ne možeš nastaviti borbu. Vjera je sve: ona životu daje smisao. Vjera u Isusa Krista je spoznaja da nam je On očitovao put kojim jednostavno moramo ići. Vjerovati da nas je u svojoj velikodušnosti, u svojoj milosti, zaštitio, te da zahvaljujući Njemu možemo stići do Boga – takvoj sam vjeri uvijek bila privržena kako bih mogla živjeti – istaknula je Betancourt.
Govoreći pak o susretu s Benediktom XVI. povjerila je kako je s Papom razgovarala o Blaženoj Djevici. Rekla sam mu da ne mogu shvatiti kako kod brojnih Isusovih sljedbenika nema mjesta za Blaženu Djevicu. Ja sam ju otkrila čitajući Sveto pismo i shvatila sam tko je ona bila. A kad sam mislila na Djevicu, mislila sam na Gvadalupsku Gospu. Njezinu sam blizinu uvijek osjećala. A znam da mi je i sada blizu, da nam pomaže i pomagat će svima onima koji su još zatočeni u Kolumbiji. Vidjet ćete, ona će ih osloboditi. Ona će učiniti to čudo – uvjereno je rekla Betancourt. A na upit što je naučila iz proživljenoga iskustva, rekla je da se isplati živjeti kako bi se pronašlo blago koje je Bog namijenio svim ljudskim bićima, da komuniciraju s njim i u njemu nalaze snagu za budućnost. Nada koja dolazi iz vjere daje nam snagu i vodi nas u zajedništvo s Bogom – zaključila je Betancourt. (kta/rv)