biskup_zanic_pavao.jpgU ponedjeljak, 11. siječnja, obilježena je u mostarskoj katedrali 10. obljetnica smrti pokojnoga biskupa

biskup_zanic_pavao.jpgU ponedjeljak, 11. siječnja, obilježena je u mostarskoj katedrali 10. obljetnica smrti pokojnoga biskupa mostarsko-duvanjskoga i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskoga, msgr. Pavla Žanića. Biskup je Žanić rođen 1918. u Kaštel Novom, zaređen je za svećenika splitsko-makarske biskupije 1941. u Splitu, za biskupa posvećen 1971. u Mostaru. Preuzeo je od biskupa Petra Čule upravu hercegovačkih biskupija na Križevo 1980., a istu je upravu ostavio svomu nasljedniku u kolovozu 1993. Preminuo je u splitskoj bolnici 2000. godine i, po vlastitoj želji, pokopan na novokaštelanskom groblju. Misu za pokojnoga biskupa Pavla slavio je njegov nasljednik biskup Ratko Perić u koncelebraciji s više mostarskih svećenika. U prigodnoj riječi biskup je naglasio kako je biskup Žanić u svojoj drugoj godini života ostao bez majke Tone. Njegova ga je sestra Jerka, starija od njega 5 godina, pratila kroz život. Čak se sama odrekla vlastite obitelji da bi mogla biti s njim po župama: Šolti, Rogotinu, Splitu, pa je s njime došla i u Mostar. A svoju ljubav prema rođenoj neupamćenoj majci sjemeništarac, bogoslov, svećenik i biskup Pavao usmjerio je prema nebeskoj Majci Mariji, kojoj je bio veoma odan: svakodnevnom molitvom krunice, propovijedanjem njezinih krjeposti i vjerskih istina, pisanjem članaka o njoj, pohađanjem njezinih svetišta u domovini i inozemstvu, tako da se može nazvati „marijanskim" svećenikom i biskupom. Samo to da je kao mostarski koadjutor (1971.-1980.) organizirao 11 hodočašća u Lurd, Fatimu, Sirakuzu i druga zakonita svetišta diljem svijeta, dosta govori o njegovoj želji da marijansku pobožnost ne samo osobno njeguje nego i da je na druge proširuje.       Pa i kad se pronio glas o „međugorskim ukazanjima" pokazao je, prigodom osobnih istraživanja, svoju otvorenost prema događajima, braneći osobito i župnika i navodne vidioce pred napadima javnih medija. A onda se, nekako pred Božić 1981. godine, međugorska pojava neuobičajeno obrušila na biskupa Žanića zbog „hercegovačkoga slučaja" (koji vuče korijene još iz 1899. godine) optužujući ga s nereda oko podjele župa, koji je vladao u Hercegovini, a braneći neposluh nekih redovničkih kapelana u Mostaru. Biskup je ubrzo uvidio da ta „ukazanja" i dogodovštine nemaju veze s Blaženom Djevicom Marijom, pa je postao beskompromisan protivnik svih priča o navodnim „čudesima", „porukama", „tajnama" i „objavama". U tom smislu osobito su mu značajne deklaracije objavljene u Mostaru 1982., zatim 1984., u Međugorju 1987. i ponovno u Mostaru 1990. godine. Ostao je do kraja života uvjeren da se ne radi ni o kakvim marijanskim ukazanjima, kao što je to pokazao i rezultat dijecezanske komisije u Mostaru (1982.-1986.) i izjava Biskupske konferencije održane u Zadru, u travnju 1991. godine: "Ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama".       Predvoditelj misnoga slavlja biskup Ratko preporučio je dušu pokojnoga biskupa zagovoru Blažene Djevice Marije izražavajući Bogu zahvalnost za marijanskoga biskupa Pavla koji je odlučno branio čast i dostojanstvo Blažene Gospe. Bog mu dao vječni pokoj!